Izvorište Vrućica u Banjoj Luci oduvijek je bilo posebno mjesto, ne samo zbog tople vode koja izvire iz dubine zemlje, već i zbog priča koje su se prenosile generacijama. Smještena uz desnu obalu Vrbasa, na prostoru današnjih Srpskih Toplica, Vrućica je poznata po vodi temperature oko 30 stepeni koja teče neprestano, i zimi i ljeti, a narod vjeruje da dolazi iz samog srca zemlje, noseći snagu za liječenje kostiju, rana i duše. Voda je blago sumporna, s mirisom minerala, i od davnina se koristila za obloge i kupanja, a jedna od najpoznatijih legendi kaže da je ćorav konj, napivši se vode sa izvora, vratio vid, pa su ljudi dolazili ne samo da bi liječili bolove, već i da se nadaju čudu. Vrućica je vjerovatno bila poznata još u rimsko doba, mada se više tragova nalazi iz osmanskog perioda, kada su Gornji Šeher i njegovi hamami koristili prirodne izvore za kupanje i oporavak, dok je u austrougarskom vremenu cijelo područje doživjelo modernizaciju i planiranje. Iako nikada nije izgrađena kao velika banja, Vrućica je ostala simbol lokalnog iscjeljenja i predanja – mjesto gdje su, prema pričama, tokom jesenjih magli viđani obrisi duhova koji se uzdižu s parom iznad vode, a stariji su vjerovali da to zemlja pušta “duhove bola” da izađu napolje. Trapisti, koji su ostavili dubok trag u drugom dijelu grada, nisu direktno povezani s ovim izvorom, ali su svjedočili vremenu kada su prirodni resursi poput Vrućice oblikovali ritam svakodnevice. Danas je prostor oko izvora djelimično obnovljen – nešto je sređeno, uređeni su pristupi, a podignut je i novi objekat banje, koji i dalje čeka da bude pušten u rad. Ipak, među starosjediocima Vrućica živi kao sveta tačka grada, skrivena u sjenkama vremena, sa vodom koja tiho teče, liječi i pamti.
Dobro je što su tri posljednja bazena ispod stijene ostala netaknuta – nisu betonirana ni pregrađena, pa voda i dalje slobodno otiče u Vrbas, miješajući se prirodno s rijekom, kako je to činila oduvijek. Taj dodir između tople, mirne vode iz izvora i hladnog, brzog Vrbasa daje mjestu poseban život – osjećaj da priroda još diše svojim ritmom, bez potpunog ljudskog...
Read more
Learn more insights from Wanderboat AI.
