Manastir Svete Petke pripada žičkoj eparhiji i nalazi se 11 km severno od Vrnjačke Banje na obroncima Gledićkih planina u selu Stubal kod Kraljeva i pripada Kraljevu.
Selo Stubal je 1780. godine imalo samo tri kuće i bilo je naseljeno stanovništvom iz Hercegovine. Početkom 19. veka selo je imalo oko dvadesetak kuća. Postoje predanja da je selo Stubal dobilo naziv po četvorougaonom kamenu koji podseća na stub, a koji se još odavnina nalazi u blizini sela. Pretpostavlja se da je kamen deo drevne crkvice, tačnije njen oltarski deo i narod veruje da je ovaj kamen čudotvoran. Pretpostavlja se da je crkvica bila izgrađena od trošnog materijala, jer njeni tragovi nisu sačuvani ni u temelju. Jedino što je ostalo iz tog perioda je kamen. Dugo godina kamen je bio nepokriven, a 1900. godine nastala je kamena horizontalna ploča. Od tada kamen liči na četvorougaoni kratki stub koji je ukopan u zemlju.
Ljudi su još od davnina verovali u lekovitost ovog svetog kamena i često su se skupljali oko njega verujući da Bog pomaže narodu preko njega. Vlasniku livade na kojoj se kamen nalazio nije odgovarao veliki broj ljudi koji se skupljao, te je jednom prilikom uklonio kamen sa svoje livade, ali ubrzo, na insistiranje crkvenih vlasti, vratio je kamen na mesto. Kasnije, zajedno sa svojim sinom, Tihomirom Milosavljevićem, podiže crkvicu daščaru (poznatu kao čakmaru).
Na mestu današe manastirske crkve 1906. godine, bila je podignuta crkva daščara (čakmara), da bi 1974. godine bila podignuta kapela (paraklis) posvećena Svetoj Petki (slavi se 27. oktobra), a posvetio ju je tadašnji episkop Vasilije.
Sava Komatović iz obližnjeg sela Ravanica 1965. godine kupuje livadu sa crkvicom i kamenom, sa namjerom da se na tom mjestu podigne nova crkva i manastir. Godine 1972. postavljen je kamen temeljac za Veliku crkvu. Od tada pa sve do završetka gradnje bogosluženja su se vršila u Kapeli koja je podignuta 1974. godine. Kapela je posvećena Svetoj Petki koja se slavi 27. oktobra. Godine 1978. episkop žički Vasilije zajedno sa lokalnim stanovništvom donosi odluku da sav prostor dobije rang manastira.
Kapela je postojala do 1978. godine, kada je završena Velika crkva. No, u međuvremenu, u proleće 1975. godine, kada je Velika crkva bila skoro završena, stigla je naredba od episkopa Vasilija da celo bratstvo napusti manastir. Svi su otišli na razne strane, ostali su samo jeromonah Stefan, monahinja Paraskeva i monah Sava, još neko vreme.
Na sv. Kirika i Julitu, 28. jula 1978. godine novoizabrani episkop žički Stefan je sazvao narod radi rešavanja pitanja o otvaranju manastira, kada je zajednički odlučeno da sav prostor dobije rang manastira. Odmah zatim počelo je da se uvećava i monaštvo, a tada u manastir dolazi i jedan od najvećih duhovnika tog vremena Starac Gavrilo. Nakon tri meseca, na dan svete mati Paraskeve, vladika Stefan je svečano osvetio crkvu i blagoslovio da prostor dobije rang manastira.
Crkvica daščara je, izgorela u požaru 1986. godine, na Veliki Petak, a kamen je opet ostao na otvorenom do 1988. godine, kada je Dragiša Gojković, poreklom iz Kolašina, podigao o svom trošku današnju kapelu (crkvicu).
Prvobitni izgled manastira bio je vrlo skroman. Uz postojeću crkvu daščaru, kao i novosagrađenu crkvu, bilo je nekoliko trošnih kućica i jedna česma. U početku manastir je bio muški, a po prestavljenju (umiranju) većine bratije, manastir je postao ženski 1989. godine, kada je starešinstvo povereno monahinji Mariji (Petrović), a duhovno rukovođenje protosinđelu Stefanu (Đorđeviću).
Od 1999. godine manastir je počeo brže da se razvija. Srušene su stare kućice i sav prostor ispred crkve je uređen. Na crkvi je dograđen zvonik, a sama crkva je u potpunosti renovirana...
Read moreManastir Svete Petke, poznat i pod nazivom Stubal sagrađen je relativno skoro , u periodu od 1970. do 1978. godine. Nalazi se u Raškom okrugu blizu Kraljeva i pripada Žičkoj eparhiji. Podignut je na mestu na kojem je u prošlosti već postojao manastir ili sličan verski objekat. Iako od starog manastira nije ostalo mnogo materijala, ostala je vera u to da je ovo mesto sveto. Odlukom samih žitelja naselja Stubal, na čelu sa Stojanom Komatovićem, ovde počinje da se podiže novi manastir.
Nakon izgradnje svetog hrama, stanovnici Stubla su želeli da ga posvete Velikom petku. Na taj dan, oni su se i pre izgradnje manastira skupljali na ovom svetom mestu. Kako je Veliki petak dan Hristovog stradanja, episkop žički Stefan nije odobrio da to bude dan manastirske slave. Umesto toga, narod Stubla izglasao je da manastir slavi ime svetiteljke koja se vezuje za petak – Svete Petke, koju proslavljaju 27. oktobra. Neko vreme Stubal je bio muški manastir, a njegov prvi monah i starešina, bio je upravo graditelj Stojan (monaško ime Sava). Od 1988. Stubal postaje ženski manastir.
Od njegovog podizanja pa do danas, Stubal se razvio kao prava duhovna i kulturna riznica. Od samog početka izgradnje, ništa u vezi ovog manastira nije bilo slučajno. Izgrađen praktično samo jakom voljom i na čvrstoj veri, Stubal predstavlja proizvod ljudske sloge i zajedništva. Kao takav godinama se razvija radom i posvećenošću meštana, čime se oni veoma ponose.
Manastir Stubal izgleda kao prava pravoslavna bogomolja. Pored bogatog živopisa crkve, manastir je bogat jedinstvenim elementima od duhovnog značaja. Pri poseti Stubla možete videti: Pokrov Svete Petke - koji se pred vernike iznosi svakog petka u 17h. Pokrov je 2000. godine stigao iz Jašija u manastir kao poklon. Sveti kamen – deo starog manastira za koji se veruje da ima lekovitu moć. Pretpostavlja se da je nekada bio stub oltarskog stola. Biblijski park – jedinstven deo manastirskog kompleksa koji nudi potpuno nov doživljaj biblijskih scena. Deo parka čine replike : Hristov grob Gologta sa krstom Pećina rođenja Ploče sa deset...
Read moreThe monastery of St. Petka belongs to the diocese of Žiča and is located 11 km north of Vrnjačka Banja on the slopes of the Gledići mountains in the village of Stubal near Kraljevo. Small but beautiful Monastery. On the summer it works until 19:30, on the...
Read more