Lovrečina grad — Local services in Grad Vrbovec

Castle - Lovrečina, Vrbovec Along the Vrbovec–Križevci road, to the northeast of Vrbovec, the castle known under the name of Lovrečina Grad is situated. The first owners of the citadel and the estate was the Orehoci family, from 1599 to 1726, followed by families Fodroci, Patačić (1800-34), Farkaš (1834-70), later the estate was bought by count Piennes in 1909 and donated to the Sisters of Mercy. By the middle of the 19th ct. the castle got the U-ground plan which has been preserved until today. A large historicist renovation happened in 1898 with rich Neo-Renaissance decorations, towers were built as additions, as well as the central decoration and a sun lounge on the southern façade, horse-stable and other manorial buildings...

LOVRECINA GRAD je spomenik nulte kategorije. Taj dvorac je bio samostan casnih sestara. U jednom dijelu zgrade samostana zivio je pisac i povijesnicar Dr. Josip Butovac roden1905g.u Slavonskoj Pozegi i bio je aktivan i poslije 85 godine.Govori se o njemu kao o zivoj enciklopediji. Dvorac datira iz13st.u Lovrecini Gradu.Dobro je sacuvani stari plemicki ili feudalni dvorac. Nekada je bio utvrden radi obrane od neprijatelja i buntovnih kmetova. Lovrecina Grad udaljen je cetiri kilometara sjeveroistocno od Vrbovca, pokraj ceste Vrbovec-Krizevci.Kada idem u svoj vinograd pod nazivom"Grabe" uvijek rado pogledam prema tom dvorcu i zazelim ga pogledati u...

Ovaj dvorac ne možete pogledati izbliza, niti prošetati oko njega. Ne daju vam jer je to komuna za liječenje ovisnika. Ne može se slikati ni s ceste jer su oko njega načičkane zgrade i drveće pa se ne vidi cijeli. Kako naša država ne zna ništa cijeniti? Pa kako ljudi koji su uništili svoje živote i živote svih oko sebe, budu nagrađeni životom u prekrasnom dvorcu, a mi koji smo zahvalni na svom životu, borimo se i trudimo usrećiti sebe i sve oko sebe, nemamo pravo ni približiti se, a kamoli uživati u takvoj ljepoti? Pa jel se nije za ovisnike mogla pronaći neka druga zgrada, a dvorac pretvoriti u muzej? Stvarno šteta! Ne mogu opisati kako sam tužna...