Banja Koviljača je gradsko naselje u Srbiji, koje administrativno pripada opštini Loznica u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 6340 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 5516 stanovnika).
Banja Koviljača se nalazi u zapadnoj Srbiji na nadmorskoj visini od 128m, u regionu koji se naziva Podrinje po reci Drini koja kroz njega protiče. Priroda ovog regiona je bogata i raznovrsna. Tome doprinose Jadar, Lešnica, Račevina, Azbukovica i velika prostranstva severoistočne Bosne. Kroz mozaik srednje visokih planina (Gučevo, Boranja, Sokolske planine, Cer), ka prostranim ravnicama Mačvi i Semberiji, teče bistra i krivudava Drina. Nedaleko od reke, u podnožju šumovitog Gučeva (779m), uz magistralni put Zvornik-Loznica, nalazi se Banja Koviljača, banja pod legendarnim Koviljkinim Gradom, čiji se tragovi i danas zapažaju. Na Podrinje se ka severu nastavljaju brdoviti Jadar, blago zatalasana Pocerina i plodna i zaravnjena Mačva. Lokaciju Banje Koviljače odredili su mnogi elementi prirodne sredine. Najvažniji su Drina, koja se kod Malog Zvornika davno mogla prebroditi, Gučevo, šumovita planina koja je bila sklonište od neprijatelja, ravnica koja je omogućavala prehranu stanovništa i termomineralna voda koja je služila i koja i danas služi isceljenju bolesti.
Saobraćaj: Do Banje Koviljače se drumski stiže autoputem Beograd-Ruma a zatim regionalnim putem Ruma-Šabac-Loznica-Banja Koviljača (143 km).U Banji postoji železnička stanica na pruzi Beograd-Mali Zvornik, ali njom saobraćaju samo lokalni vozovi. Najbliži aerodrom je u Beogradu (oko 135 km). Granični prelaz ka Bosni i Hercegovini je udaljen 5 km.
Arheološka istraživanja su pokazala da je prostor Banje Koviljače bio davno naseljen. Ima ostataka po kojima se zaključuje da je tu bilo veliko rimsko naselje Genzis. U srednjem veku, pod zidinama Koviljkinog grada, narod je masovno pohodio izvore lekovite vode. Iz tog perioda i potiče prvi pisani dokument (1533), gde se Banja spominje kao seosko naselje u nahiji Bohorina. U XVIII veku bogati Turci iz Mačve i Podrinja dolazili su na izlete u ovaj kraj. Postoje podaci da su Turci "zvorničani" 1720. godine sagradili jedan objekat-kupatilo za lečenje žena, kao i da je i pre toga korišćeno lekovito blato. Nekada je narod nazivao Smrdan-Bara ili Smrdan-Banja zbog smrdljive bare koja je bila tu gde je sumporovita voda sama izbijala na površinu i godinama i vekovima, u ritu, stvorila prirodno crno sumporovito blato, odakle je izbijao i širio se smrad na "zapaljen barut" ili "trula jaja"- na sumporvodonik. Preko naselja Smrdan, tj. preko izvorišta termomineralne vode vodio je karavanski put i postoji predanje da su lekovitost Smrdljive Bare otkrili pratioci jednog karavana, koji su morali da ostave svog iznemoglog i ranjavog tovarnog konja. Konj je jedva hodao, padao je od iznurenosti i valjao se u crnom mulju i blatu i ležao u toploj sumporovitoj vodi. Kada se karavan vraćao našli su svog konja izlečenog kako pase travu. Tako je lekovitost banje otkrivena.
U Banji Koviljači se leče uredi sve vrste reumatskih bolesti posttraumatska stanja stanja posle operacije kičme i ugrađivanja endoproteze kuka i kolena oštećenja motornog neurona ginekološka oboljenja...
Read moreBANJA KOVILJAČA Odakle krenuti a nešto ne preskočiti. Vraćam joj se posle godinu dana. Kao pacijent. Kao neko kome je pomoć potrebna i ko pomoć pronalazi. Od prijema do otpusta, govorim o Specijalnoj bolnici, svi su ljubazni i profesionalni. Uhodanost nije prešla u rutinu. U izgovorenom „dobar dan“, „izvolite“, „kako da pomognemo?“ ima ljudskog-toplog. Na svakom koraku je mlado, obrazovano i kulturno osoblje. Mislite da preterujem? Da sam subjektivna? NE. Ovo je švajcarska istina u sred Srbije. Na sve strane vrvi od slabopokretnih sredovečnih ljudi, sportskih rekovalescenata, dečice sa zglobno-mišićnim problemima. Svi imamo različita interesovanja i jedan cilj – da ozdravimo. Pored pomenutog zdravstvenog osoblja, tu su bezprekorni ugostiteljski radnici, botaničari, muzičari i animatori iz svih branši, od folklornih, slikarskih do akademskih gostiju. Za one bolje pokrene tu su izletišta od čije lepote zastaje dah. Planina Gučevo sa predivnim konacima, resort Budimlija na 5 km od Loznice u srcu prirode, Žićina plaža na Drini, Tršić na 10 km i manastir Tronoša na 17 km od banje. Na desetine restorana sa etno sadržajem i vrhunskom hranom. Preporuka za restoran „Gile“ na magistralnom putu prema Zvorniku, u autentičnom ambijentu pećine, sa nezaboravnom dimljenom pastrmkom. Nekada kraljevska banja, ponovo vraća svoj stari sjaj. Nemojte čekati da se razbolite, posetite je...
Read moreБања Ковиљача је једна од најлепших и најлековитијих бања,садржи изворе сумпоровите воде и лековитог блата. Симбол Бање Ковиљаче је чувени бањски парк који је по величини други парк у Србији. Лече се све врсте реуматских болести, посттрауматских стања, оштећења моторног неурона и гинеколошких обољења. Обавезно обићи планину Гучево и на њој „Гучевски вајат“ и ресторан „Лазарев конак“ са домаћом кухињом. Такође не пропустити отићи до Етно села Сунчана река на Дрини , Шотрине плаже, а такође и Жићина плажа и пробати у Коноби Скобаљ, дринску рибу Скобаљ. Лако је сначи се у Бањи Ковиљачи има довољно продавница,ресторана са одличним менијем. Посетити обавезно планину Гучево и на њој „Гучевски вајат“ и ресторан „Лазарев конак“ са домаћом кухињом.Такође не пропустити отићи до Етно села Сунчана река на Дрини , Шотрине плаже, а такође и Жићина плажа и пробати у Коноби Скобаљ, дринску рибу Скобаљ. Лако је сначи се у Бањи Ковиљачи има довољно продавница,ресторана са одличним менијем, тако да назив Краљевска бања...
Read more