The Memorial House of Bora Stanković — Local services in City of Vranje

Kuća Bore Stankovića se nalazi u Vranju, u Baba Zlatinoj ulici broj 9., nekadašnjoj Donjoj mali, na placu koji je kupila Borina baba po kojoj je ulica i dobila ime. Ovaj objekat je značajan po tome, jer se upravo u ovoj kući rodio književnik Borisav Stanković. Kuća Bore Stankovića ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Kuća Bore Stankovića je podignuta davne 1855. godine, nalazi se u Baba Zlatinoj ulici, koja je dobila ime po Borinoj babi po ocu. Kuću je podigla „baba Zlata“. S početka XX veka, opština je otkupila kuću, rekonstruisana je i od tipično vranjskog domaćinstva napravila muzej kuću.

Danas je u ovoj kući smešten muzej koji pripada Narodnom muzeju u Vranju.

Kuća je podignuta 1855. godine, kao četvorodelni objekat sa otvorenim tremom i doksatom pod kojim je ulaz u podrum. Građena je u bondruku sa ispunom od čatme, i sa krovom koji je pokriven ćeramidom. Dvorište kuće krasi bašta sa starim dudom, ti je još kaldrma i bunar, kao i letnja kuhinja. Gostinjska soba ja najveća prostorija u kući, nameštena je polu-orijentalno, a odmah pored nje je „Zlatina“ soba, sa krevetom i razbojem. Libade su okačene na zidovima sobe, zajedno sa keceljama Borine majke Vaske.

Godine 1966. izvedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi, posle čega je, godinu dana kasnije, u ovoj kući smešten Muzej Bore Stankovića,. Kuća je danas otvorena za posetioce.

Kuća je bila u lošem stanju i čekala da grad odvoji sredstva, kako bi se obnovila oronula gostinska i „baba Zlatina soba“.

Danas 2016. god., kuća je obnovljena i zadržala je autentični izgled. Tome doprinose velikim zalaganjem Narodni muzej u Vranju i kustosi .

U gostinskoj sobi Muzeja kuće Bore Stankovića, nalazi se bakarno posuđe, od kojih se po lepoti izdvajaju sahani. Oni su se koristili u svečanim prilikama.Takođe i minderluci za sedenje pored prozora, sanduk za posteljinu. U centralnom delu Muzeja, glavno vidno mesto zauzima mangal - sud sa žarom od bakra koji je služio za zagrevanje prostorija, podgrevanje jela, ibrik, đugumi-bakarni sudovi za vodu. Odvojena letnja kuhinja u dvorištu ima ima kućevne predmete:naćve za čuvanje brašna i mešenje hleba, čuturu za tucanje pšenice, kafe, soli, los-tučak, veći gvozdeni predmet za tucanje pšenice,kafe, soli, vršnjik(sač)tendžere- duboko zemljano posuđe, pinokode-hlebarnike, bućku za maslo i dr.

Bora Stanković je ovako opisivao svoju kuću: “Naša kuća beše stara, široka, suva, glomazna i zaudaraše na čađ. S ulice bila je ograđena visokim zidom…”

U velikom dvorištu Muzej kuće nalaze se stara drvena kapija, bunar, kaldrma, šimširi, i vinova loza kao i kapidžik, koji kuću povezuje sa kućom starog Pribojčića,...

If you are a history lover then this place you will love it. This is the place where was born Bora Stankovic, one of the most famous citizens of Vranje and great Serbian writer. You can see house frozen in time from the last century. It is situated in the street paved with stones in the center of Vranje and it can be easily found. There are lots of parking spots nearby. In the close proximity there are lots of coffee houses with...

Svakako jedno od nezaobilaznih mesta kada se posećuje Vranje. Mesto koje mnogi vranjanci nisu posetili, ali koje svi poštuju kao svoje kulturno nasleđe. Kuća koja je iznedrila jednog od najvećih srpskih književnika, čija se dela i nakon 100 godina igraju u pozorištima širom Srbije. Kuća u jedinoj autentičnoj vranjskoj ulici, još uvek prekrivenu kaldrmom, u dvorištu ispod duda, pored šimšira. Bio sam veoma razočaran kada sam po ko zna koji put došao u Muzej i doživeo najneljubazniju turističku radnicu. Radnicu koja nije pripremila svoje radno mesto (ostavila zaključano i sa ugašenim svetlima, jer mi smo “prvi koji su došli da posete”, sat vremena pre zatvaranja). Radnicu čiji bi posao trebalo da bude (kao njenim prethodnicima i kolegama) da dočara duh starog Vranja, da ljudima koji možda prvi put dolaze objasni ko je bio Bora, kakvo je bilo Vranje i koliko kulturnog nasleđa grad ima. Nažalost, jedino što smo tokom posete dobili je “ne treba ništa da vam pričam, izmenili smo postavku i sve je već napisano pa pročitajte”. Veoma žalosno. Veoma neljubazno. Muzej koji radi u 21. veku i čuva priče stare preko 120 godina zaslužuje osobu koja voli svoj posao i koja će turistima da prenese makar malo duha starih vremena, kako bi osetili potrebu da se nekad vrate. Ona to...