Spomenik prvom predsjedniku Republike Hrvatske ima važno simbolično značenje za sve nas Hrvate. Dugu povjesnu težnju za vlastitom državom koju su sanjali mnogi hrvatski sinovi i kćeri, Franjo Tuđmn je uspio ostvariti.Perfekcionisti će mu pronaći i mane, ali nek baci kamen onaj koji je bezgrijšan.Sam spomenik je izvrsno pozicioniran i potpuno se uklopio sa svojim okolišem u pozadinski slijed Zagrebačkih fontana.Kako je tematika Domovina, na ovom potezu produžene Lenuncijeve potkove odlično se umrežio i Spomenik domovini koji je nedavno svečano otvoren (na 21. godišnjicu smrti 1. hrvatskom Predsjedniku).Točku na i bi činila Velebna zgrada Domovinskog muzeja (između bivše zgrade ZG banke i Paromlina).Nešto slično kao Umjetnički paviljon s druge strane pruge.Eto dobre ideje koju treba razraditi.Tako bi svi posjetitelji našeg grada pod jednim krovom mogli upoznati hrvatsku težnju i borbu za domovinu.Cijela priča ovog prostora tako bi bila zaokružena ( zajedno s već izgrađenom zgradom hr dijaspore).Koliko našim ljudima treba takva institucija mogli smo vidjeti prilikom otvorenja obnovljenog vukovarskog vodotornja.Ne želimo da naša borba za neovisnost padne u zaborav.Volimo se diviti Amerima kad se s respektom sjećaju svoje borbe.Izgled same skupture kod dosta ljudi budi protivljenje, jer umjetnik si je dao dosta slobode u prikazu lica našeg Franje.No, možda je on na taj način htio naglasiti veliko hrvatsko srce našeg predsjednika ( i skrenuti pozornost s njegovog krutog izraza lica).Govor tijela pokazuje njegovu odlučnost i hrabrost upustiti se u sukob s nama uvijek nesklonim istočnim susjedima.