Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog — Attraction in City of Zagreb

Vatroslav Lisinski (pravo ime Ignatius Fux, Ignaz Fuchs, Ignacije Fuchs) (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.), hrvatski skladatelj.

Glazbu je učio kod J. K. Wisnera Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač A. Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orekstralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.

Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skaldateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski u biti romantički lirik svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.

Lisinskom je posvećen Lisinski, igrano-dokumentarni film Oktavijana Miletića koji je godine 1944. snimljen u tadašnjoj NDH, a koji se smatra prvim hrvatskim dugometražnim filmom. Po njemu ime nosi i zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, izgrađena...

Horrible acoustics with one of the two largest loudspeaker shaking with distortion.

My wife and I were at the Lords of the Sound: The Music of Hans Zimmer two days ago. We bought first row tickets and expected a good performance, but instead it was akin to a modern art exhibition, with colored lights flashing in our faces constantly and visualizations like out of a horror movie, distracting from the actual musicians. The words of the songs were improvised and mumbled so that it was hard to recognize them.

But the worst thing of all was the acoustics - it was played so loud on the speakers that you couldn't hear the instruments, only noise, creating an impression of listening to the whole thing on broken speakers on the computer. If I could give zero...

Well designed concert hall. Easy to find, good stairs, wide aisles and a big cloak room with multiple access points. The acoustics inside the hall are excellent and the seats are big and comfortable. Staff seemed happy and were good at their jobs. Our sightline, ground floor, to the stage was good.

There was some confusion over the programme. We thought we were seeing the Zagreb Philharmonic perform Henryk Gorecki: Totus tuus. Instead we got Verdi's Requiem. A local behind us thought he was coming to see Mozart's Requiem. You could buy a programme at the concert hall but it cost €2 and you needed cash. Luckily the cloak room was free. The concert was excellent. The choir was about 200 strong, the orchestra was on the grand scale; 5 rows of...