Prvo profesionalno kazalište u Zagrebu izgrađeno je 1834. godine. Izgradio ga je zagrebački veletrgovac i posjednik Kristofor Stanković koji je 1833. dobio glavni zgoditak na bečkoj lutriji u iznosu od 30 000 dukata te kao privatnu investiciju odlučio podignuti kazališnu zgradu. Gradski magistrat darovao mu je zemljište na uglu Markova trga i Freudenreichove ulice te je u ljeto iste godine započela gradnja kazališne zgrade koja će sve do 1851. biti u privatnome vlasništvu. Zgradu su projektitrali talijanski arhitekti, otac i sin Christofor i Anton Cragnolini, koji su bili angažirani u Ljubljani, u neoklasicističkome stilu. Svečano otvorenje zgrade je bilo 4. listopada 1834., u čast imendana cara Ferdinanda I. Prvih godina na toj pozornici nastupale su isključivo njemačke kazališne družine, a 10. lipnja 1840. praizvedbom junačke igre Ivana Kukuljevića Sakcinskoga Juran i Sofija ili Turci kod Siska u izvedbi novosadskoga Domorodnog teatralnog društva, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu započelo je svoju djelatnost. U sklopu toga takozvanog Stankovićeva (starog, gornjogradskog) kazališta nalazila se i svečana dvorana za plesove, u kojoj je 1848. zasjedao Hrvatski sabor. Gornjogradsko kazalište je bilo središte kazališnoga i kulturnog života grada i za ondašnje stanovništvo kapacitet je bio dovoljan (više od 750 mjesta), ali kazalište nije bilo tehnički adekvatno opremljeno. Kada je otvorena nova kazališna zgrada 1895., gornjogradsko je kazalište pretvoreno u administrativni prostor pa je danas ondje dvorana za sjednice Gradske skupštine. O gradnji opremljenije zgrade razmišlja se intenzivno od 1871. godine, ali ništa nije poduzimano sve do potresa 1880. koji je znatno oštetio gornjogradsko kazalište, intenzivirajući pitanje nove kazališne zgrade. No, odluka se pokazala dobrom i nova kazališna zgrada na današnjem Trgu Republike Hrvatske okružena je brojnim zgradama visoke spomeničke vrijednosti s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U jesen 1893. bečka arhitektonska tvrtka Helmer i Fellner poslala je nov projekt, a 5. siječnja sklopljen je ugovor o izgradnji nove kazališne zgrade. S radovima se moralo započeti u proljeće 1894. i dovršiti ih do 1. listopada . U travnju 1894. raspisani su natječaji za izvedbene radove i poslove su dobile zagrebačke tvrtke i obrtnici, osim onih usko specijaliziranih, a 22. svibnja 1894. više od dvjesto radnika započelo je gradnju. Za četiri mjeseca zgrada je bila pod krovom i započeli su unutarnji radovi. Vlada je prihvatila Miletićev prijedlog da svečani zastor za novo kazalište izradi Vlaho Bukovac – Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti, danas poznat pod imenom Hrvatski preporod. Slikarske radove na stropu gledališta izveo je bečki slikar i dekorater Alexander Demetrius Goltz. Na stropu foyera na prvome katu autor slika je Ivan Tišov koje su aplicirane 1911. godine. Nije poznat autor četiriju poprsja; Ivana Gundulića i Junija Palmotića s pročelja zgrade, istočnoj Dimitrije Demetera na istočnoj strani i Vatroslava Lisinskog na zapadnoj strani zgrade. Izgradnja je napredovala prema planu i poslije šesnaest mjeseci 8. listopada 1895. izdana je uporabna dozvola. Novo kazalište svečano je otvoreno 14. listopada 1895.Prva svečana predstava, također u nazočnosti cara i brojnih uzvanika, u novoj je zgradi održana istoga dana u devetnaest sati, naslovljena Slava umjetnosti. U više od stodvadeset godina svojega postojanja, zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu imala je dvije obnove: od 18. svibnja do 14. listopada 1937. kada su rekonstruirani tehnički uređaji, i do danas jedinu sveobuhvatnu građevinsku obnovu i rekonstrukciju od 1. veljače 1967. do svečanoga otvorenja 27. studenoga 1969. godine. Tada je obnovljeno je i zapadno krilo zgrade Kola, koje je za potrebe kazališta podignuto tijekom njegove gradnje, a koje se podzemnim hodnikom ispod Hebrangove ulice povezalo sa zgradom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.