Klovićevi Dvori Gallery — Attraction in City of Zagreb

Fantastično mjesto u Zagrebu za provesti više sati. Uvijek je naimanje jedna izložba koja po svom sadržaju i konceptu daje više uvida u nacionalnu i internacionalnu kulturu i umjetnost, čime će doprinijet vašim uvidima, bez obzira dali dolazite iz hrvatske, kine, grčke , ili ste zagrebčan. Osim savršene pozicije same zgrade , u samo povjesnom dijelu starog Zagreba, tako da puta do klodićevih dvora upoznate sve punktove koji odišu s povješću, to je ujedno i vidikovac koji omogucava da se sagleda cijeli urbaniram ovog grada!

Fantástico lugar en Zagreb para pasar más horas. Siempre es un compromiso con una exposición que ofrece más información sobre la cultura y el arte nacional e internacional por su contenido y concepto, lo que contribuye a sus ideas, independientemente de si proviene de croata, chino, griego o está torcido. Además de la posición perfecta del edificio, justo en la parte histórica del casco antiguo de Zagreb, para que puedas conocer todos los puntos que acompañan la historia, al Palacio Klodic, ¡también es una ventana que te permite ver toda la ciudad de esta ciudad!

Fantastic place in Zagreb to spend more hours. It is always an engagement with an exhibition that gives more insight into national and international culture and art by its content and concept, thereby contributing to your insights, regardless of whether you come from Croatian, Chinese, Greek, or you are crooked. In addition to the perfect position of the building, just in the historical part of old Zagreb, so that you can get to know all the points that go with the history, to the Klodic Palace, it is also a viewport that enables you to see the entire city...

They regularly host interesting exhibitions, with good amount of info about exhibits in both Croatian and English, but the way they do lighting (my pet peeve about most local museums and galleries) ruins the experience every single time large oil canvases are exhibited: the obligatory strong reflectors pointing at paintings at a weird angle - instead of diffused light - often make it impossible too see the paintings in full from any point in the room, much less to step closer to observe any details higher than your eye-level, because these will always be obscured by a large patch of reflected light. I'm of average height and able to stand; I imagine it's even worse for children/very short people, or those...

Dvije blagajne jedna do druge - stolac do stolca. Kupujem dvije karte i pokušavam uz to kupiti suvenir torbu. Ne može. Suvenire prodaje kolega sa stolca pored. OK. Kolega pored poslužuje prilično zahtjevnu gospođu, a kako je u prostoriji neugodno vruće, nakon 10-ak minuta čekanja upitam mladog "gospodina" koji prodaje karte, odnosno u konkretnom slučaju odmara jer trenutno nama kupca, zar je zaista nemoguće da mi on naplati suvenir. Nemoguće je! OK Nakon 15-ak minuta čekanja napokon dobijem priliku izustiti (nadležnom gospodinu!!) što želim kupiti, da bi ga na putu prema artiklu zaustavio "gospodin" nadležan samo za karte zato jer ne zna umetnuti novi set karata u pisač. Na moj prigovor kako bi bio red da sada barem dopusti da kolega završi komunikaciju započetu sa mnom, dobijem zajedljivo predavanje na temu kako se sve u životu stigne i kako nema žurbe. Nedostajalo je samo da netko zapjeva "Let the sunshine..." Nevjerojatno i krajnje drsko; naročito od nekoga tko prekida rad kolege da bi iste sekunde riješio svoj problem. Pri tome nije nevažno da sam kod starijeg kolege jedini kupac bila ja, ali da je i „gospodin“ imao također samo jednog posjetitelja. Dakle, nije 15 ljudi čekalo u redu za karte, već se pojavio jedan kupac. Ja sam do tada već čekala minimalno 15 minuta, ali očigledno sam od strane „gospodina“ koji ne zna umetnuti papir u pisač bila ocijenjena kao manje bitna. Stoga, budući da je ovo što pišem ocjena za ustanovu a ne za eksponate - bez imalo grižnje savjesti dajem minimalnu ocjenu, iskreno žalosna što ne postoje i negativne. Zaista ne mogu zamisliti koja bi me izložba mogla ponukati da se vratim i gledam je tamo gdje posjetioce ismijavaju likovi koji "sve stignu" ali jako poštuju samo svoje vrijeme. Onakav ironični hippy pristup „Sve se stigne, ne biti nervozna“ ne bi trebalo prakticirati niti kod kuće, a osobito ne na radnom mjestu i prema posjetiteljima od čijih posjeta živi „gospodin“ koji misli da se sve stigne, ali ne kad on čeka. ...