Tvrđava Lovrijenac, također poznata kao Gibraltar Dubrovnika, tvrđava je koja se nalazi na hridi izvan vanjskih zidina sa zapadne strane Dubrovnika, 37 m iznad razine mora. Tvrđava je poznata po predstavama i vjenčanjima koje se održavaju u ovom monumentalnom zdanju te najvažnije kao povijesni simbol otpora Mletačkoj Republici.

Tvrđava Lovrijenac.

Prikaz svetog Vlaha na Lovrijencu U vrijeme sukoba Dubrovnika i Mletaka, Mleci su planirali izgraditi kulu na istom mjestu gdje sada stoji Lovrijenac. Da su uspjeli, imali bi Dubrovnik pod nadzorom no Dubrovčani su ih, saznavši za njihov plan, pretekli u tome. Dubrovačke kronike otkrivaju kako su Dubrovčani u samo tri mjeseca izgradili Lovrijenac te kad su mletački brodovi stigli, puni materijala za gradnju, nisu imali izbora nego vratiti se u Veneciju neobavljena posla. Konstrukcija tvrđave

uredi Lovrijenac je trokutastog oblika s tri razine. Debljina zidova prema moru iznosi i do 12 metara dok su oni prema gradu i uvali unutra debeli samo 60 cm. Zidovi sa strane koja je okrenuta Gradu su tanji zbog lakšeg probijanja iz ostalih gradskih kula u slučaju pada tvrđave u neprijateljske ruke. Dva mosta vode u tvrđavu, a iznad vrata u kamenu je uklesano "Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro" – "Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta" ili možda bolje "Ni za sve zlato ne prodaje se sloboda".[1] Na tvrđavi je i stalni izvor pitke vode. Gustijerna u kojoj je zaista pitka voda iz izvora koji izlazi na ovoj hridi. Povrh koje je uklesan natpis na latinskom, u prijevodu Antuna Kaznačića, "Narav tvrđi vodu krati umjetnost je al’navrati. Nek’se ovog iz bunara gasi žeđa nje čuvara".[1] Dana 2. siječnja donesena je doluka da se unište svi pristupni putovi prema tvrđavi osim onoga koji je nezaklonjen pogledu stražara.[2] Tek se 1933. godine u sklopu priprave za kongres PEN-a gradi drugi put. Skalini dr. Marka Foteza nazvani su u spomen na prvog suvremenog postavljača pozornice na tvrđavi već na Dubrovačkim ljetnim igrama 1952. godine.[1][3] Nekoliko je sastanaka u sklopu jedanaestog kongresa PEN-a održano na tvrđavi te su u spomen na kongres podno tvrđave zasađeni borovi.[4] Na tvrđavi je uz mnoga djela domaćih književnika postavljan i Shakespeareov Hamlet, postao je jedan od simbola Dubrovačkih ljetnih igara. Naoružanje

uredi Osim ostalog naoružanja i više topova na najvišoj razini tvrđave do listopada 1814. godine stajao je danas najpoznatiji top starog Dubrovnika zbog zelene patine nazvan Gušter. U nastojanju da top odnesu u muzej u Beču Austrijanci su u listopadu 1814. godine srušili unutarnja vrata tvrđave nad kojima je stajao natpis. SI NOVA VIS SVPERVM VRGERET TIPHOEA TONANTEM, HAEC HABEANT ILLVM MOENI, TVTVS ERIT. Što u prijevodu I. A. Kaznačića glasi: Da Tifea or'jaškoga / Ovaka je tvrđa krila, / Njeg' osveta Perun-boga / Ne bi bila dohvatila.[5][6] Osim Guštera na tvrđavi su bila još tri topa s natpisom Opus Baptistae Arbensis iz 1531., 1532. i 1536.[7] Dana 5. prosinca 2017. na tvrđavu je postavljena replika topa kojeg je 1573. u dubrovačkoj ljevaonici podno Minčete bio izlio Jeronim Vicenco.[8] Zanimljivosti

uredi Od 4. travnja 1911. pa do početka Prvoga svjetskog rata pucanj iz topa s Lovrijenca označavao je podne.[9]